slusnaobmana

Trend ili brend (2) – FLORATONE: Bill Frisell u mrežama folktronice

In new age, queer on 29/02/2008 at 00:22
Stvaralaštvo gitarista Billa Frisella iz Seattlea svojim stilski ujednačenim horizontima traje već skoro 20 godina nadovezujući se na kovanicu Sonnyja Sharrocka koji je svoju glazbu u intervjuu iz 1973. prozvao futurističkom elektronskom folk-glazbom. Iz dotične ideje izrastao je čitav žanr, koji sejednostavno zove ‘folktronica’. Frisell & otprije konotira s ambijentalnom glazbom & pseudofolklorom američkog predzvuka, po svojoj utjecajnosti u osnovi globalnim, iako cijenjen kao skladatelj & improvizator. Njegova netenzična reverbična distorzija dala je veliki obol novoj glazbi New Yorka – čak & među enciklopedističnim geekovima uspio je preživjeti kao drukčiji. Za svoje suradnike odabire redom vrsne downtown improvizatore, ali & klasičare & rockere. Na ovom albumu to je samo bubnjar & udaraljkaš Matt Chamberlain, koji surađuje s Tori Amos & Critters Buggin’, a s kojim dijeli elektronske loopove. Njihov e-album «Floratone» objavljen za Blue Note, kao & na stranici http://www.floratone.com/ u cijelosti je osmišljen kao autorski projekt a mnoge će podsjetiti na modernizaciju kvarteta Keitha Jarreta/Jana Garbareka, iako je na prvu loptu to svakako frisellovski “Bitches Brew”. Nakon slobodno improvizirajućih sessiona u 2005., zvučnu sliku stilizirala su u studiju čak dva producenta, Tucker Martine & Lee Townsend, suautori završnog reza, što je u improviziranoj glazbi jako rijetko slučaj. Pogotovo što se preko loopova & programiranja u album uvukao & štih duba & reggaea. Gosti na albumu su Victor Krauss na akustičnoj & električnoj bas-gitari, te Ron Miles na krilnici odnosno Eyvind Kang na violini & violi. Savršeno za kljucanje…

Leave a comment